Jedan eksperiment promjenio je način proizvodnje namještaja

Autor: Eivind Reke & Marcin Gaarden

FEATURE - Ponekad sve što vam treba za promjenu mišljenja je uspješan eksperiment. Ovako je norveški proizvođač nameštaja uspio da transformiše način na koji se razmišlja o proizvodnji sofa.

Proizvodnja nameštaja prisutna je na području oko Sykkulven, na zapadnoj obali Norveške, od 1960. godine. Ekornes, kompanija poznata po Stressless brendu prilagodljivih stolica i sofa, ima dvvije montažne fabrike - jedna u Ikornesu, a druga, manja za proizvodnju sofa u gradu Aure.

Ekornes je započeo svoje „LEAN“ putovanje 2010. godine, kada je svaki menadžer prošao kroz formalnu obuku sa velikom Norveškom konsultantskom firmom. Na početku, LEAN u Ekornesu je značio korištenje alata i tehnika, kao što su 5S i vizuelne table, ne mnogo više. Kompanija je i dalje proizvodila i prenosila proizvode u serijama od proizvodne ćelije do proizvodne ćelije. Fabrike za proizvodnju sofa u Hareidu (sada zatvorena) i Aure imali su velike varijacije u operativnim metodama i ciklusima, a postojale su velike količine bufera između radnih stanica. Iako su fabrike radile sa LEAN alatima i nastojala da se kontinuirano poboljšavaju i dalje su se borile sa prilično nekonkurentnim rokom isporuke kupcima. Slično mnogim drugim kompanijama koje su počele na svom LEAN putovanju, Ekornes je imao teškoće sa starim sistemima (naročito dugogodišnji sistem plaćanja po komadu, gdje se radnici plaćaju po proizvedenom komadu), trebalo je riješiti površno razumijevanje problema koji se trebaju rješavati.

U 2016. godini, tokom istraživačkog projekta na čelu sa postdiplomkinjom Laure Lazar - Hareid postrojenje koje je pred zatvaranjem, uključilo je u mapu vrijednosti aktivnosti cjelokupnog procesa. Dok su zajedno radili na tome, menadžeri i operateri su počeli da dublje razumiju sveukupni sistem proizvodnje koji se nalazi u Hareidu, te da vide kako su njihovi radovi povezani sa cjelokupnim procesom.

U industriji nameštaja, proizvodna ćelija i serija je i dalje prisutna, ali su zaposlenici Ekornesa počeli da osećaju potrebu da rade drugačije, možda čak i testiranje proizvodne linije kao protivmjeru dosadašnjim procesima. Zatvaranje fabrike Hareid i naknadni prelazak na Aure bila je promjena u okolnostima koje su omogućile proizvodnom menadžeru Ole Andre Småge, rukovodiocu Stein Arve Rise, inženjeru Arne Christian Jensen-u i LEAN koordinatoru Marcin Gaarden-u da uspostavie liniju i počnu eksperimentisati sa tokom jednog komada (eng. one piece flow).

Prije kretanja, tim je počeo da radi na eksperimentu. Prvi korak je bio postaviti liniju za završnu montažu popularnog proizvoda koji je već imao relativno stabilno lead time. Marcin, poljski državljanin koji je radio za Ekornes od 2010. godine, izračunao je vrijeme takta i postavio uravnotežen (jap. heijunka) raspored. Projekat su vodili Marcin i Stein Arve zajedno sa Arne Christianom, a to je učinjeno sa odobrenjem i potpunom podrškom menadžmenta fabrike. Na početku, predlog za postavljanje linije dočekan je sa smjehom, ali rezultati su otvorilii oči: proizvodno vreme je prepolovljeno, a konačna montaža, koja prije bila podijeljena u više ćelija, imala je smanjenje od 94 %. Tim je takođe vidio smanjenje zalihe buffera od 1,5 do 0,5 dana između šivanja i završne montaže. Količina sigurnosnih zaliha u kanban sistemu je smanjena, a eliminisani su nedostaci u proizvodnji između operacija montaže. I ne zaboravimo da je sve ove izvanredne rezultate postigao posvećeni tim koji radi u fabrici koja bi uskoro zatvorila. Sa ovim planiranim potezom, mnogi radnici u fabrici Hareid su morali da se presele sa svojom porodicom u Aure ili putuju do četiri sata dnevno da bi došli na posao. Neki su odlučili da traže posao na drugim mestima.

Međutim, ono što je najviše iznenadilo tim, bilo je skoro istovremena promjena u tome kako su operateri radili zajedno. Već godinama, sistem plaćanja komada imao je zacementirano razmišljanje o silosima i ugušio timski rad: radili su u ćelijama, operateri nisu obraćali mnogo pažnje svojim kolegama, te je bilo teško shvatiti svrhu kontinuiranog unapređenja rada. Sa novom linijom, počeli su da rade zajedno kao tim svakodnevno. Oni su rešavali probleme zajedno na liniji, kako su se desili, dajući sugestije kako poboljšati protok, standardizovati operacije itd., bez ikoga ko da im govori kako to da rade. Tim je shvatio citat Taiichi Ohno - "Neka tok upravlja procesom, ne da menadžment upravlja tokovima" – i on je zaživio. Povezivanjem operacija koje su prethodno bile razdvojene, tok na liniji podstakao je novu vrstu ponašanja: problemi koji su se sakrivali odmah su postali vidljivi kada je uklonjen baffer između operacija. Operatori su takođe počeli da govore sa zajedničkim glasom, rješavajući probleme koji su ranije osećali kao pojedinačni problem. "Lean tim" - Stein, Marcin i Arne - bili su sada prisiljeni da se suoče sa ovim problemima i da ih pokrenu za ostatak fabrike, kako bi mogli da zajednički da pronađu kontramjere.

Od uvođenja završne linije za montažu, u Ekornesu se počelo osječati uzbuđenje. Ono što je započelo kao eksperiment sada izgleda da ima svoj život i jasno je da nema povratka. Naravno, tim se i dalje suočava sa ozbiljnim problemima koji se moraju riješiti, ali sa odlaskom sistema plaćanja komada, oni sada proširuju pull sistem na cijeli proizvodni proces. Oni takođe postavljaju kanbanske sisteme sa karticama sa dvije ili tri sistema kutija, gde god je to moguće, i supermarkete kad god je to potrebno.

Za menadžere i operatere u fabrici Aure priča je tek započela, a putovanje je još uvek dugo ispunjeno uzbudljivošću i frustracijom. Toliko toga za naučiti! Za sada je zanimljivo vidjeti ,kako je eksperiment u kojem su se ljudi zabavljali u početku, transformirao način na koji Ekornes razmišlja o proizvodnji sofe.

06.11.2018 15:47