Njemačkim Investicijama Do Potpune Zaposlenosti?

Može li BiH, skupa sa dijelom regiona Zapadnog Balkana koji još uvijek nema EU članstvo, kratkoročno i srednjoročno prifitirati od stabilnog njemačkog privrednog rasta i vlastite konkuretnosti kao „proizvodne lokacije“? Ako se svi pokazatelji izuzev nama nevidiljih stave na vagu, oni kažu da može. Autor: Tarik Kadrispahić

Može li BiH, skupa sa dijelom regiona Zapadnog Balkana koji još uvijek nema EU članstvo, kratkoročno i srednjoročno prifitirati od stabilnog njemačkog privrednog rasta i vlastite konkuretnosti kao „proizvodne lokacije“? Ako se svi pokazatelji izuzev nama nevidiljih stave na vagu, oni kažu da može.

Krenimo redom. U vrijeme bivše Jugoslavije (pa i prije toga) smo u privrednom i tehničkom pogledu bili veoma naslonjeni na njemačku industriju. Zajednički poslovni poduhvati sa firmama kao npr. Volkswagen, Zahnradfabrik i Daimler su samo dio primjera. Može se reći da smo usljed ratnih okolnosti izgubili mogućnost da budemo (ili da nastavimo biti) prva velika „jeftina“ proizvodna lokacija njemačke auto-industrije u bivšem socijalističkom bloku. Umjesto nas, taj posao su preuzeli Češka, Mađarska i pogotovo Slovačka. Nakon rata smo jaku povezanost sa njemačkom privredom iskoristili vrlo slabo i uglavnom sporadično na osnovu ličnih kontakata pojedinih osoba i kompanija. Tako je manje više ostalo sve do danas.

Iako „na papiru“ imamo odlične preduslove za masovno pokretanje proizvodnje preko domaćih i stranih investicija, nešto tu ne ide kako treba. Jer npr. stručna i vrijedna radna snaga, industrijska kultura, relativno niski troškovi rada, geografska blizina zapadnoj Evropi, tradicionalna povezanost sa njemačkom privredom, itd. bi ipak trebali biti solidna protivteža političkoj i pravnoj nestabilnosti države. Možda i ne bi, jer novac je plašljiv, ali istraživanja kao npr. godišnje istraživanje AHK - Njemačke Vanjskotrgovinske Komore pokazuju da one njemačke firme koje su investirale to smatraju dobrim potezom i da većina planira proširivati obim poslovanja i zapošljavanja u BiH.

Pored svih prednosti i nedostataka ove regije kao proizvodne lokacije, upravo ovih dana je još jedna stvar postala dodatna prednost. Naime, nakon što se već godinama smanjuje broj slobodnih i raspoloživih radnika u Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Rumuniji i Slovačkoj, a plate i ostali troškovi poslovanja kontinuirano rastu, upravo je došao trenutak u kojem cijeli sistem masovnih investicija i preseljenja proizvodnje u ove zemlje puca. Tako njemački Manager Magazin navodi da je nedavno okončanim štrajkom u tvornici VW u Bratlislavi završena era „raja niskih plata“ za njemačke investitore u toj zemlji. Mjesečna primanja od 1.800€ bruto u ovoj tvornici su povećana za 14%. Pored značajnog porasta radničkih primanja u zadnjih nekoliko godina u Slovačkoj općenito, zbog gotovo pune zaposlenosti postalo je veoma teško naći bilo kakvu radnu snagu, kako navode. Slovačkoj trenutno fali oko 100.000 radnika. Slično važi i za Češku i za Mađarsku, a linkovi sa tekstovima za sve tri zemlje su dati na dnu teksta.

Može se sad konstatirati da su pomenute zemlje izašle iz faze „stručnom i jeftinom radnom snagom do pune zaposlenosti“ (a to je faza koja nama upravo predstoji) i da prelaze u slijedeću fazu: jakim kompetencijama, inovativnošču i produktivnošću stvoriti radno okruženje koje dodaje veću vrijednost svojim kupcima i investitorima, a samim tim može podnijeti i značajno veća primanja.

U pomenutom tekstu se na kraju navodi da će odgovor njemačke auto-industrije u ovim zemljama morati biti uvođenje većeg stepena automatizacije i s ciljem podizanja produktivnosti. Međutim, gledano u evropskim okvirima, odgovor može biti i nešto drugo. Budući rast njemačke privrede i ulaganja po principu „produženog radnog stola“ s niskim troškovima poslovanja može se sada masovno usmjeriti u našu regiju. I to bez diranja postojećih lokacija i radnih mjesta u Slovačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Rumuniji, itd. nego isključivo zbog potrebe za daljnjim rastom proizvodne aktivnosti njemačke privrede (izuzev ako neka nova recesija ili kriza ne spriječe taj rast).

Dakle, prije nego ostanemo bez većine stanovnika sposobnih da privređuju, mislim da je odličan trenutak da napravimo ofanzivu na dovođenju stranih investitora. Iako u ovom tekstu pišem uglavnom o njemačkim, ne radi se naravno samo o njima, a ni samo o stranim investicijama. Smatram da smo kao proizvodna lokacija izrazito konkurentni u evropskim okvirima i da je odnos kvaliteta i troškova poslovanja u BiH više nego povoljan. A možda jedina mogućnost da kratkoročno ostvarimo masovno zapošljavanje i tako spriječimo odlazak ljudi iz zemlje je upravo nekadašnji slovački ili mađarski model: relativno jeftina radna mjesta u ovoj prvoj fazi (to već imamo), pravna sigurnost i davanje povlastica za investicije u proizvodnju (to uglavnom nemamo).

Iako svi mi trebamo dati svoj doprinos tamo gdje na stanje možemo direktno utjecati, velika je odgovornost na vlastima/vladama da urade svoj dio posla, i to što prije, po mogućnosti sutra. Ovdje ne bih ulazio u to šta i kako treba da urade, jer sam ubjeđen da tamo postoje ljudi koji to dobro znaju.

Ovdje bih ipak samo jednu od taktika naveo, a opet su mi inspiracija Slovačka i Mađarska u 90-tim: Velike povlastice za velike investitore osigurane direktno od strane najvišeg državnog rukovodstva. Tako su postigli slijedeće efekte:

• Direktne investicije i zapošljavanje u "gigantskim" kompanijama

• Indirektne investicije i zapošljavanja u firmama koje po pravilu prate i servisiraju ove velike

• Značajno poboljšanje imidža i poslovnog okruženja države samom pojavom takvih „giganata“ sa svojim operacijama.

Rezultate takve strategije u npr. Slovačkoj, Mađarskoj ili Češkoj vidimo danas: nezaposlenost od svega nekoliko posto, uvoz radne snage i prosječna mjesečna bruto plata od oko 1.000€ na nivou države, a 1.800€ u VW u Bratislavi. Zasad.

Članak je prvobitno objavljen na portalu skala.ba


06.11.2018 15:30